Makarska je zadnjih godina epicentar vrhunskog kontinentalnog ragbija. Moj grad odavno je prepoznat kao idealna destinacija za razvoj sportskog turizma, a 2024. dobio je i titulu Europskog grada sporta.

To mu je otvorilo mnoga vrata, te su se podno Biokova u toj godini održani brojni turniri i natjecanja. Donedavno je najprestižniji bio WTA turnir, a onda je u njemu uz bok stalo EP u Championship diviziji u ragbiju 7. U Makarsku su doputovale najjače kontinentalne reprezentacije, a u biranom društvu po prvi put se našla i Hrvatska. Iako se nije uspjela zadržati u elitnom rangu, za našu reprezentaciju je sam plasman među najbolje bio velika stvar.

Godinu dana kasnije, Makarska je otišla korak dalje. Po prvi put je ugostila dva natjecanja. Najprije se podno Biokova igrala Trophy divizija (drugi rang u kojem je ponovno i Hrvatska), a tjedan dana kasnije i Championship divizija. Dvostruki program sjajnog ragbija na kontinetalnoj razini, za ovako mali grad veliki uspjeh. Iako je organizacijski bilo puno zahtjevnije nego godinu ranije, Makarska je pokazala da bez problema može ugostiti dva uzastopna natjecanja na visokoj razini.

Ovoga lipnja u Makarskoj se održaao sam turnir Trophy divizije, dok će se elitni rang igrati u Splitu. Za razliku od 2025. ovoga puta u mom gradu nastupile su obje hrvatske reprezentacije (i ženska i muška). Ragbijašicama je to ujedno bio debi u Trophy diviziji, što je za našu mladu ekipu bio veliki izazov. Sve lokalce posebno je ponosnima činila činjenica da u dresu Hrvatske nastupa i Baškovođanka Emili Staničić, bivša igračica Makarske Rivijere.
U sastavu ragbijaša trebala su biti četvorica zlatnih igrača Makarske Rivijere (osvojili su seniorski naslov prvaka Hrvatske u ragbiju 7), ali su zbog ozljeda (Roko Lovreta i Karlo Župan) i posla (Matej Marjančević i Marko Svaguša) izostali s popisa. Hrvatsku je s klupe po prvi put poveo Talijan Niccolo Fadalti, koji je prije turnira istaknuo kako od pomlađene reprezentacija ima velika očekivanja.

Turnir je kao i uvijek, ponudio puno uzbuđenja. U ženskom dijelu natjecanja dominirale su Italija i Ukrajina, pa nije iznenađenje da su se upravo te dvije reprezentacije našle u velikom finalu. Zlatnu medalju nakon velike borbe osvojila je Ukrajina, dok je Italiji pripalo srebro. Brončano odličje osvojila je Moldavija, što joj je veliki poticaj za skorašnji turnir u Kišinjevu.

U muškom turniru najveću pozornost privukao je Monako, koji je prošle godine igrao Conference diviziju. Razlika u kvaliteti između ta dva ranga natjecanja je velika, pa se reprezentacijama koje tek dođu nije lako prilagoditi na višu razinu igre. No, Monako se postavio kao da godinama igra u Trophy diviziji te je od prvog dana nizao uspjehe. Njegovi sjajni nastupi doveli su ga do finala i sigurne medalje. Iako je u borbi za zlato poražen od Švicarske, Monako je svejedno najljepša priča EP-a u Makarskoj.

Hrvatske reprezentacije dale su sve od sebe u jakoj konkurenciji nisu uspjeli ostvariti zapaženiji rezultat. Dok je ragbijašicama sam nastup bio velika škola i vrijedno iskustvo, ragbijaši su unatoč ne baš idealnom rezultatu pokazali zapaženi napredak u igri, a posebno veseli dobar otpor kasnijem prvaku Švicarskoj.

Što se pak tiče navijača, nisu se baš pokazali kao pretjerano veliki fanovi ovog natjecanja. No, na to bitno utječu i izazovni uvjeti u kojima se turnir održava. S obzirom da se utakmice igraju od jutra do večeri, po velikim vrućinama, najveća posjeta bilježi se u kasnijim popodnevnim satima. Preko dana na tribinama budu tek turisti, dok lokalci dolaze najviše na utakmice Hrvatske. Odličan odaziv je naravno i u borbi za medalje, koja je uvijek zanimljiva i neizvjesna.

Makarska se iz godine u godinu potvrđuje kao vrhunska ragbijaška sredina. Sportski centar u neposrednoj blizini mora, s jedne strane okružen šumom, dok s druge puca pogled na gordo Biokovo. Uvjeti kakvima se malo tko može pohvaliti. Sve to dojmilo je i ljude iz Rugby Europa, koji mom gradu redovito dodjeljuju utakmice kako ragbija 7, tako i ragbija 15. Ako se pitate kako to da se prvi turniri Championship i Trophy divizije igraju isključivo u Hrvatskoj, odgovor je vrlo jednostavan. Prije dvije godine potpisan je ugovor prema kojem će se natjecanja igrati isključivo u hrvatskim gradovima. Makarska je jedina koja je u sva tri navrata ugostila barem jedan turnir, a s obzirom na sjajnu organizaciju, nema razloga da se ova prekrasna ragbi priča s mora ne nastavi