Reprezentacija Španjolske prvi je finalist Svejtskog prvenstva. U polufinalu ju je čekao nogometni klasik protiv jake Francuske, a nakon 90 minuta s 2:0 bolja je bila Furija.
Francuska je već dugi niz gdoina najuspješnija reprezentacija i kao takva je i na ovaj Mundijal doputovala kao favorit. Posebno impresivno djeluje pogled na njen atomski napad. Mbappe, Olise, Barcola, Doue, Dembele, Cherki..sve klasa do klase. Španjolska je pak prije nekoliko godina počela graditi jednu potpuno novu, ali iznimno nadarenu generaciju. Potvrda njene kvalitete stigla je vrlo brzo. Furija je prije dvije godine osvojila Europsko prvenstvo i najavila da je pred njom svijetla budućnost.
Dvije godine kasnije, ponovno je u finalu jednog velikog natjecanja, ovaj put Svjetskog prvenstva. Kada je postalo jasno da će ždrijeb u polufinalu spojiti Španjolce i Francuze, znalo se da slijedi vrlo zanimljiva i zahtjevna utakmica. Iako je Francuska bila blagi favorit, to se na terenu nije vidjelo. Španjolska je od početka zauzela jasan stav. Premoćno je dobila bitku u veznom redu i strpljivo čekala svoju priliku za dolazak do rezultatske prednosti. To joj je pošlo za nogom u 22. minuti, kada je Mikel Oyarzabal sigurno realizirao kazneni udarac. Stečeno vodstvo Španjolskoj je dalo dodatno samopouzdanje te je njena igra izgledala sve kvalitetnije. Francuzi pak i dalje nisu uspijevali pronaći odgovor na takvo stanje stvari. U 58. minuti Olmo je jednim potezom izbacio kompletnu obranu Tricolora i gurnuo Pedra Porra u čistu šansu. Igrač Totenhama našao se oči u oči s Mikeom Maignanom i rutinski zabio za 2:0. Daljnji tijek utakmice protekao je u sličnom tonu. Španjolci su sigurno držali sve konce u svojim rukama, dok su Francuzi na silu pokušavali uopće doći u priliku za zaprijetiti Simonu. Kako su minute protjecale, njihova je nemoć bila sve izraženija. Rezultat se više nije mijenjao te je španjolsko slavlje moglo početi.
Furija je na terenu izgledala toliko dobro da dvostruki uzastopni finalist SP-a nije mogao apsolutnno ništa. Francuska jednostavno nije imala rješnja za konstantni presing Španjolske, a njen vezni red ni blizu nije mogao parirati aktualnom prvaku Europe. Bilo je evidentno da su Rabiot i Tchouameni barem dvije razine ispod Olma, Ruiza i Rodrija. Galski pijetlovi imaju dobru obranu i najbolji napad na svijetu, ali sredina terena je njihova rak rana. A da bi se mogla pobijediti reprezentacija poput Španjolske, koju je uvijek krasio sjajan vezni red, potrebno je vrhunsko izdanje na svim razinama.
Bit će to prvi put nakon davne 2014. da Francuska neće igrati finale SP-a. Sama činjenica da je jedna reprezentacija godinama bila toliko dominantna na svjetskoj razini zaslužuje maksimalan respekt. Iako neće biti u prilici treći put u nizu boriti se za zlato, i dalje može završiti na postolju. U borbi za broncu čekat će ih poraženi iz polufinala Argentine i Engleske.
Španjolska pak po drugi put u povijesti može ujediniti europski i svjetski naslov. Prvi put to je učinila 2008. i 2010., a potom 2012. i obranila europsko zlato. Furija je tada igrala najljepši nogomet, a predvodili su je mjastori poput Xavija, Inieste, Torresa, Ville, Casillasa.
Ova generacija možda kvalitetom nije na toj razini, ali je prepuna odličnih mladih igrača koji imaju veliki potencijal.
Na putu do još jednog pehara Španjolskoj će stajati Argentina ili Engleska. Kako god bilo, bit će to sjajno finale. Hoćemo li gledati reprizu prošlog Eura ili će Messijevi Gaučosi loviti obranu naslova iz Katara, saznat ćemo vrlo brzo.
