Nogometaši Hajduka u play-offu Konferencijske lige odigrali su 2:2 protiv Rakowa. Ždrijeb im je donio realnu mogućnost da nakon 16 godina ponovno dočekaju jesen u Europi, ali velika šansa u prvoj utakmici lakomisleno je prokockana.

Splićani su odlično otvorili utakmicu i u nekoliko navrata zaprijetili golu Rakowa. Iz prve prave šanse ujedno su došli i do vodstva. Bamba je odlično slomio svog čuvara, a potom još bolje centrirao. Lopta je došla točno na glavu Michelea Šege, koji je glavom snažno zakucao za 1:0. Nakon toga uslijedilo je nekoliko zanimljivih pokušaja na obje strane, no nije bilo promjene rezultata. U završnici prvog dijela, Poljaci šokantno dolaze do izjednačenja. Jedan kvalitetan centaršut Emreli je pospremio u mrežu. Toni Silić bio je nemoćan i Rakow se vratio u igru.

Drugi dio krenuo je furioznim naletom Hajduka, koji je nizao napade pred protivničkim golom. Jedan takav donio mu je novu prednost, a strijelac za 2:1 bio je Dalisson. Bio je to snažan udarac s ruba šesnaesterca, koji je na oduševljenje punog Poljuda završio u mreži. Osokoljeni drugim golom, Bili su svim silama krenuli prema naprijed. U jeku najvećih napada i dok je treći gol visio u zraku, Pajaziti je nepromišljenom glupošću ohladio sve najvijače splitskog kluba. Jedan vrlo grub i nadasve potpuno nepotreban prekršaj koštao ga je crvenog kartona i Hajduk je ostao s desetoricom. Brojčano nadmoćniji, Poljaci su pokušavali izjednačiti i vratiti se u utakmicu. U tome uglavnom nisu imali osobitog uspjeha. A onda je došla 95. minuta i sve ono dobro olako je nestalo. Rakow je u posljednjem napadu napravio pomutnju u u šesnaestercu Splićana, te je iz gužve zabio za 2:2.

Ovo je ujedno treća utakmica ove sezone da Hjduk prima gol u zadnjim sekundama. Prvi put na Cipru, potom protiv Istre i sada protiv Rakowa. Što reći na takvo nešto? Je li stvarno previše tražiti da obrana bude koncentrirana do samog kraja? Kako je moguće da se jednom ozbiljnom klubu to dogodi tri puta u 20 dana? Umjesto da zbiju redove i otklone opasnost, igrači ponavljaju greške i svojim protivnicima poklanjaju lake golove. Klub koji puca na europsku jesen ovakve stvari sebi ne smije dozvoljavati.

A što tek reći na Pajazitija? Klub ima stvari pod kontrolom, vodi 2:1 i na dobrom je putu da još ponekim pogotkom potpuno dotuče Poljake. Kako je u tim trenucima izgledao, Hajduk je djelovao kao da će svojim protivnicima zabiti još barem dva gola. I onda te neshvatljiv potez važnog igrača potpuno ohladi i situacija na terenu bitno se promijeni. Da je to bila neka opasna prilika po gol Silića, takav prekršaj mogao bi se shvatiti, ali to se dogodilo na centru, daleko od svega. Umjesto da zabiješ još poneki gol i praktički budeš jednom nogom u skupinama Konferencijske lige, sada si ponovno na “nuli” i krećeš ispočetka.

Utakmica u Poljskoj neće biti jednostavna, ali šansa i dalje postoji. Zapravo, iz ovog remija je u neku ruku proizašlo i nešto dobro. Sada se Hajduk ne smije povući, već će biti prisiljen napadati, što na dosadašnjim gostovanjima nije bio slučaj. Za prolazak će morati odigrati svoju daleko najbolju europsku utakmicu zadnjih godina, ali prvih 55 minuta iz Splita daje nadu da se Rakow može proći.