Završen je još jedan iznimno uzbudljiv Mundijal. Na krov svijeta popela se Španjolska, koja je tako ujedinila europski i svjetski naslov.

U finalu ju je čekala Argentina, koja je drugi put u nizu došla u priliku boriti se za zlato. Nakon sjajnog preokreta i odlične igre protiv Engleske, očekivalo da bi Gaučosi i Španjolskoj mogli stvoriti dosta problema. Iako je Furija bila favorit, Messi je ranije na ovom prvenstvu dokazao da su godine samo broj i gotovo samostalno doveo Argentinu do finala.

Završni obračun u New Yorku bio je potpuna suprotnost svim prethodnim predviđanjima. Šapnjolska je od početka diktirala tempo i dominirala nad Argentincima. Njihov vezni red po tko zna koji put je preuzeo kontrolu i nastojao razigrati Yamala, Oyarzabala, Olma.. Posebno impresivan bio je Rodri, kojem je nakon višemjesečnog izbivanja zbog ozljede gotovo jednako toliko trebalo da uhvati pravu formu. Na ovom SP-u bio je u vrhunskom izdanju te veliki dio zasluga za španjolski uspjeh ide upravo njemu.
Unatoč nizu stvorenih prilika, obrana Gaučosa djelovala je vrlo dobro i uspješno odolijevala španjolskim napadima. No, Furiju to nije obeshrabrilo te je i dalje vršila pritisak i tražila gol. Jedna obećavajuća akcija naprasno je prekinuta vrlo grubim i nesportskim nasrtajem Enza Fernandeza na Paua Cubarsija, a kako je argentinskom veznjaku to bio drugi žuti karton, za njega je finale bilo završeno. Brojčana prednost samo je poveaćala španjolsku invaziju na gol Martineza, koji je pak bio jedini razlog što je na semaforu i dalje stajalo 0:0.

Ključni trenutak utakmice dogodio se u 106. minuti, kada Ferran Torres na asistenciju Nice Wiliamsa neobranjivo pogađa za 1:0. Ubrzo se pokazalo da je to bio gol zlata vrijedan te je Španjolska postala novi svjeetski prvak.

Takav rasplet za sve ljubitelje od ovog sporta je puno više od običnog trijumfa. Ovo je istinska pobjeda nogometa nad svime onime što s njim nema nikakve veze. Furija je od prve do posljednje utakmice pokazala da je ne samo skup odličnih pojedinaca, već i sjajan kolektiv. Igrala je dinamičan i atraktivan nogomet, a na listu njenih strijelaca upisao se veliki broj igrača. Također, na nijednoj njenoj pobjedi nema ni najmanje mrlje. Kada tome pridodamo da je imala najzahtjevniji mogući put do finala (Portugal, Belgija, Francuska), jasno je da njeno zlato više nego zasluženo.

Argentina je pak na ovom turniru bila sušta suprotnost svojim protivnicima u finalu. Novu medalju najviše može zahvaliti sjajnom Messiju, koji je i u veteranskim godinama pokazao da je i dalje najbolji svjetski nogometaš. No, gotovo da nije bilo utakmice Argentine koju nisu obilježile sudačke kontroverze. Sve je počelo oproštenim čistim crvenim kartonom za Messija protiv Alžira, koji je u toj utakmici pak došao do hat-tricka. Nastavilo se neregularnim golom Argentine protiv Austrije, s obzirom da je prethodno bio prekršaj u napadu. U nokaut fazi Gaučosi su se u svakoj utakmici mučili i plesali po rubu ispadanja, ali spašavao bi ih sudac. To je pogotovo bilo izraženo u osmini finala protiv Egipta, kojem je vrlo vjerojatno poništen čisti gol. Jedna od rijetkih utakmica u kojoj je Argentina pobijedila isključivo dobrom igrom je polufinale protiv Engleske.

Kao da nije bilo dosta repova i kontroverzi na njihovom putu do finala, Argentinci su turnir odlučili zaključiti vrlo prljavo (i to nakon posljednjeg sučevog zvižduka). Paredes je ničim izazvan nasrnuo na Gavija, koji u finalu nije odigrao ni minute (sudac mu je dodijelio crveni karton, ali ga je FIFA sramotno naknadno izbrisala). Pomoćni trener Argentine snažno je udario Danija Olma, koji je ispao pravi gospodin ne uzvrativši mu. Priliku za tučnjavu tražila je još nekolicima igrača Gaučosa, ali veći neredi ipak su spriječeni. Unatoč svemu, Španjolci su Argentincima priredili špalir prilikom podjele srebrnih medalja, dok su oni bezobrazno okrenuli leđa kad su odličja primali Španjolci.

Na kraju je pravda zadovoljena. Argentina unatoč silnim prljavim igricama nije uspjela doći do svog cilja, dok je Španjolska potvrdila svoju superiornost tijekom cijelog turnira i zasluženo osvojila zlatnu medalju.

Ciklus tekstova o SP-u završit ću imenovanjem najboljih 11 po mom skromnom mišljenju: Simon-Cucurella, Laporte, Cubarsi, Pedro Porro-Rodri, Rice, Bellingham-Mbappe, Kane, Messi.