Utakmicu za brončanu medalju na SP-u u SAD-u, Kanadi i Meksiku igrat će Engleska i Francuska. S obzirom da je riječ o dvije sjajne reprezentacije, za očekivati je odličan nogomet i puno uzbuđenja.
Nažalost, umjesto da se priča o tome što nam akteri mogu ponuditi, koje su im prednosti i nedostaci..gotovo svi mediji zaokupljeni su nečim aposolutno besmislenim i nepotrebnim. Naime, engleski izbornik je uoči borbe za medalju istaknuo kako su utakmice za broncu glupost i kako je ni oni ni Francuzi ne žele igrati.
Takav način razmišljanja je u najmanju ruku smiješan i nema veze sa zdravim razumom. Od davnih dana, na sportskim natjecanjima postoje tri medalje. Tri stepenice na pobjedničkom postolju. Tri nijanse velikog uspjeha. Troje najboljih, pa tek onda svi ostali. U velikoj većini grupnih sportova na svjetskim i europskim prvenstvima od davnina se dijele zlatno, srebrno i brončano odličje (osim na EP-u u nogometu, koje je jedina iznimka). Iako nema svako od njih istu težinu, nijedno nije manje vrijedno, niti će ikada biti.
Nažalost, poraženi iz polufinala nerijetko znaju omalovažavti treće mjesto. Najčešće je riječ je o reprezentativnim “supersilama” koje na velika natjecanja redovito putuju sa stavom: “Idemo po zlato, sve drugo ne vrijedi ništa”. Upravo to su nakon poraza od Argentine napravili Englezi, točnije njihov izbornik Thomas Tuchel. Svoju izjavu potkrijepio je činjenicom da se utakmica za broncu ne igra na nogometnim EP-ima, ali na Mundijalima i dalje postoji. To što se na Euru dijele samo dva odličja po meni je najveća pogreška i nešto potpuno neshvatljivo i nimalo sportski.
Pogledajmo samo primjer utakmice Hrvatske i Maroka na SP-u u Kataru. Dvije odlične reprezentacije odigrale su zanimljivih i vrlo dinamičnih 90 minuta u kojima su pokazali da su više nego željni završiti natjecanje s medaljom oko vrata.
Nakratko otiđimo u 2009., kada je u Hrvatskoj bilo SP-u rukometu. Sjetimo se samo koliko su se jedni Danci (koji su odavno u svjetskom vrhu) veselili osvojenoj bronci. Posebno su istaknuli kako su oduševljeni hrvatskim navijačima, koji su dijelili njihovu radost i pljeskom ih ispratili s terena.
Za kraj, dotaknut ću se najvećeg sportskog događaja na svijetu, Olimpijskih igara. Natjecanje koje datira još iz antičke Grčke, od svojih početaka prakticira podjelu zlatne, srebrne i brončane medalje. Misle li zaista svi oni kojima je bronca nepotrebna da je i koncept Olimpijskih igara besmislen jer na postolju ima mjesta za troje, a ne za dvoje?
Engleska i Francuska dvije su reprezentacije iz nogometnog vrha i utakmicu za broncu bi trebale vidjeti kao priliku da se ponovno dignu nakon posrtaja. Ako će je pak shvatiti kao kaznu, onda u njima više nema onog pravog sportskog duha.
