Posljednjih tjedana sve više se govori o tome koji će igrači završiti na Dalićevom popisu za SP (on je već poznat, ali još nije javno objavljen). Većina njega već je definirana, ali ostalo je još nekoliko nepoznanica. Najviše intrigira končan popis napadača s kojim će Hrvatska zaigrati na Mundijalu.
Uz neupitne Perišića, Kramarića i Budimira, za očekivati je još dvije “devetke” i jedno krilo. S desnog boka vjerojatno će napadati Marco Pašalić, ali oko većine centralnih špica se već dugo lome koplja. Na tu poziciju pretendiraju Petar Musa, Igor Matanović, Franko Kovačević i Dion Drena Beljo. Sva četvorica igraju u odličnoj formi te iz vikenda u vikend pune protivničke mreže. Petar Musa prvi je strijelac MLS-a (10 golova), Igor Matanović igra sezonu života u Bundesligi (10 golova), Franko Kovačević je nakon sjajne polusezone u Celju nastavio tresti mreže i u Ferencvarosu, dok Dion Drena Beljo igra nevjerojatno proljeće.
Dinamov as u drugom dijelu sezone u potpunosti se razigrao te gotovo da nema kola u kojem nije bio na listi strijelaca. Dapače, zadnjih tjedana zaredao je i s hat-trickovima, što dovoljno govori koliko je trenutno moćan. U dosadašnjem dijeli HNL-a zabio je impresivnih 30 golova, a kako su do kraja još dva kola, ima priliku još malo poboljšati svoj učinak. Posebno imponira lakoća kojom trese protivničke mreže. U samo pola godine Beljo je od napadača koji obećava postao stroj za golove i istaknuo kandidaturu za put u Ameriku.
U drugačijim okolnostima (da ostali napadači imaju prosječnu sezonu), odavno bi čekirao svoju kartu za SAD i Kanadu. No, kao što sam ranije istaknula, njegovi najveći konkurenti također igraju odličnu sezonu u kojima su udarne igle svojih ekipa. Razlog zašto su i Musa i Matanović u prednosti u odnosu na Belju je to što svoju sjajnu formu prikazuju u jačim ligama od HNL-a. Smim time, na njihov učinak drukčije se gleda te je izglednije da će se upravo taj dvojac naći na popisu putnika za SP. Jednako raspoložen kao Beljo je i Kovačević, kojim su Mađari toliko oduševljeni da mu čak nude državljanstvo. Iako ih je odbio, činjenica da privlači interes drugih repretezacija dovoljno govori o njegovoj kvaliteti.
Uz Matanovića i Musu, Belji je konkurent i Kovačević, ali mislim da nije previše izgledno da itko od dvojice potonjih ugleda Ameriku (mislim da im je domet pretpoziv). Obojica su odlični igrači, ali su i “žrtve” sjajne sezone ostalih napadača Vatrenih (posebno Beljo, za kojeg vjerujem da bi ipak prije upao nego Kovačević). Najbolji pokazatelj raznolikosti opcija koje Hrvatska ima u napadu je ispadanje Franje Ivanovića, igrača koji je donedavno redovito nastupao za Vatrene. Nažalost, loša sezona u Benfici skupo ga je koštala. Siguran putnik više nije ni Toni Fruk, koji bi unatoč dobrim igrama u dresu Rijeke također mogao postati prekobrojan (iz ranije navedenih razloga).
Bez obzira što najvjerojatnije neće ići u Ameriku, Dion Beljo je siguran reprezentativac u bliskoj budućnosti. Nogomet koji prikazuje posljednjih mjeseci garantiramu mjesto među Vatrenima za 2-3 godine, ali u ovom trenutku ipak ne.
