Nogometaši Arsenala napokon su uspjeli! Nakon 22 godine naslov prvaka Engleske ponovno se vratio u sjeverni London.
Zadnjih sezona bili su blizu, ali pred sam kraj ostali bi bez “goriva” te bi titula otišla u nečije druge (najčešće City-ijeve) ruke. Ove godine Topnicima s Emiratesa sve se napokon posložilo. Ljetni prijalazni rok odradili su vrlo pametno. Nisu se fokusitrali na kvantitetu, već na kvalitetu. Najveće pojačanje, a ujedno i jedan od najzvučnijih transfera cijelog ljetnog mercata bio je dolazak Victora Gyokeresa. Mladi Šveđanin sezonu ranije je u dresu Sportinga bio europska Zlatna kopačka, a time i meta brojnih kontinentalnih velikana. No, njegova jedina želja bio je Arsenal, a nakon dugotrajnih pregovora s klubom iz Lisabona, Victor je konačno postao Topnik.
Okosnicu prošlosezonske ekipe Arsenala je uspio zadržati, što je za njega bilo možda još važnije od samog dolaska Gyokeresa. Važni aduti poput Declana Ricea, Bukaya Sake, Gabriela Martinellija, Riccarda Calafiorija i Martina Odegaarda i dalje su bili motori ekipe, a uz vrhunsku napadačku klasu Londončani su sada djelovali kompletno i moćno na svim razinama.
Od pčetka sezone Topnici su izgledali kao kvalitetna i kompaktna ekipa sposobna boriti se sa svima. No, kako mu je ranijih sezona znalo pomanjkati daha u završnom dijelu natjecanja, postavljalo se pitanje jesu li sada konačno spremni otići do kraja. Arsenal se vrlo brzo nametnuo i zasjeo na čelo Premier lige, a odlične igre prenio je i na Ligu prvaka. Dapače, Topnici su bili jedina ekipa koja je prvu fazu završila s maksimalnim učinkom. Iza sebe su ostavili brojne velikane poput Bayerna, Reala, PSG-a i Barcelone. Po završetku jesenskog dijela sezone Arsenal je bio vodeći u engleskoj ligi, a njegov prvi pratitelj već standardno, Manchester City.
Kako je sezona odmicala, Arsenal je bio sve bliže prekidu višegodišnjeg posta. Dva kola prije kraja, Topnici su imali dva boda više od City-ija. Za naslov prvaka trebale su im obje pobjede, no matematički su mogli i ranije slaviti (u slučaju da Manchester kiksa). U 37. kolu Arsenal je čekao Burnleya, a City iša u goste Bournemouthu. Na prvi pogled, relativno lagani bodovi za obje ekipe. Ali to je naravno, lakše reći nego li ostvariti. Arsenal je igrao prvi i svoj zadatak odradio bez većih problema. Mininalna pobjeda dovoljna da u miru čeka što će napraviti njegovi protivnici. Građani su bili izraziti favoriti protiv Bournemoutha, ali nisu uspjeli ostvariti svoj cilj. Završilo je 1:1 i Arsenal je i službeno postao prvak.
Iako su Londončani igrali odlično, treba reći kako je na lošija izdanja Građana uvelike utjecao i višemjesečni izostanak Matea Kovačića i Joška Gvardiola, dva važna faktora u njihovoj igri. Bez njih nisu djelovali tako moćno kao prije, što se posebno osjetilo u Ligi prvaka (gdje su ispali u osmini finala). No, to nipošto ne umanjuje sjajnu sezonu Arsenala i njihov zasluženi naslov.
Nakon 22 godine, Londončani ponovno slave. Prije ovoga, svoj posljednji naslov osvojili su u sezoni 2003./2004., kada na putu do titule nisu zabilježili nijedan poraz. Trebala je proći gotovo četvrtina stoljeća da opet podignu pehar, a ovu sezonu će kao ranije spomenutu, također će jako dugo pamtiti.
Naime, osvojenom Premiershipu će krajem mjeseca imati priliku pridružiti još jedan trofej. Naime, Arsenal je u dvomeču s Atleticom izborio finale Lige prvaka te će se 30.05. u Budimpepšti broriti za trogfej prottiv moćnog PSG-a. S obzirom da nikada nije osvojio ovo natjecanje, motiva mu ne nedostaje, a nova titula bila bi dodatan bonus Arsenalove sjajne sezone.
